Negdje na Sjevernom polu Djed Božićnjak pripremao je svoje sanjke i stavljao poklone za svu djecu svijeta. 

Valentino, Zvonko, Srebrenko i Zvjezdan, četiri najvažnija soba, strpljivo su čekali da se svi pokloni spreme u čarobne sanjke Djeda Božićnjaka.

Rudi, dijete sob, veselo je trčkarao oko sanjki, Djedice i poklona, potajno se nadajući da će ove godine i on krenuti s Valentinom, Zvonkom, Srebrenkom i Zvjezdanom na najvažnije putovanje Djeda Božićnjaka.

– Djedice, mogu li i ja s vama? – Rudi upita iskreno, kako samo djeca znaju pitati. 

Djedica je prešao nježno rukom preko Rudijeve glave i rekao: – Još si dijete i ove godine nećeš moći s nama, ali uskoro ćeš odrasti i tvoja će se želja ispuniti.

Rudi je nastavio veselo trčkarati oko sanjki.

Uskoro su sanjke bile spremne i sobovi Valentino, Zvonko, Srebrenko i Zvjezdan čekali su samo Djeda Božićnjaka da sjedne u sanjke i krenu na najvažnije putovanje.

Rudi je vidio da jedan paket viri i popeo se na sanjke ugurati ga, ali upravo u tom trenu Djedica je sjeo u sanjke i uzviknuo:

– HO-HO-HO-HO-HO-HO, krećemo!

Sobovi Valentino, Zvonko, Srebrenko i Zvjezdan snažno su povukli čarobne sanjke Djeda Božićnjaka i poletjeli put neba.

Rudi se nije ni snašao, a već je bio visoko na nebu u saonicama među poklonima...